Motosport

Posljednja etapa je trebala biti samo stvar formalnosti. A onda su samo dvije sekunde preokrenule pobjednika.

Nakon što ga je u završnici relija uspio taktički nadmudriti, Amerikanac Ricky Brabec (Honda), ušao je u posljednju etapu s prednošću od 3 minute i 20 sekundi u odnosu na Luciana Benavidesa (KTM). Kako je bila riječ o jednostavnoj etapi, u trajanju od samo 105 km, Benavides je imao samo minimalne šanse za preokret, ali nije želio odustati. Isto tako, Ricky Brabec je pobjedu držao čvrsto u rukama, ali onda je na 98. kilometru, samo 7 km prije kraja etape, pogriješio u navigaciji i krivo skrenuo.

Benavides je prošao ciljem kao drugi najbrži, sa 6 sekundi sporijim vremenom od timskog kolege Caneta. Brabec je nakon te greške bio tek 10 najbrži, s 3 minute i 28 sekundi zaostatka za Canetom, odnosno 3 minute i 22 minute zaostatka za Benavidesom. Kad se sve to zbroji i oduzme, Luciano Benavides je pobijedio sa samo 2 sekunde prednosti! S time da je i on sam pogriješio u zadnja dva zavoja i umalo pao, te tako skoro ispustio pobjedu iz ruke.

Dakle, nakon 14 brzinskih ispita, tijekom kojih se skupilo skoro 5 tisuća kilometara i 50 sati čistog utrkivanja, o pitanju pobjednika odlučivale su samo dvije pišljive sekunde. Dakako, da je to najmanji razmak između prve dvojice u povijesti ovog relija, a zanimljivo je da je time Luciano Benavides oborio dosadašnji rekord baš svog brata Kevina Benavidesa, koji je 2023. u završnu etapu ušao s 12 sekundi zaostatka za Priceom i onda pobijedio s 45 sekundi prednosti.

Inače, dok je Lucianu Benavidesu ta pobjeda ujedno i prvi podij uopće na reliju Dakar, stariji brat Kevin Benavides je pobijedio 2021. s Hondom te 2023. s KTM-om, no u međuvremenu se teško ozlijedio te se ove godine prebacio za upravljač automobila. I tu je pomogao da se ispiše povijest. Naime, na sedmoj etapi je on s buggyjem pobijedio u kategoriji Challenger, a istog dana je Luciano bio najbrži od vozača motocikala te se tako po prvi put u povijesti tog relija dogodilo da dva brata pobijede istog dana.

Spomenimo da je Slovenac Toni Mulec dobro odradio posljednju etapu i zadržao sjajno 9. mjesto u ukupnom poretku, te ujedno pobijedio u Rally 2 kategoriji. Čestitamo!

KONAČAN POREDAK:
1. L. Benavides – KTM – 49h:00'.41“
2. R. Brabec – Honda - + 2“
3. T. Schareina – Honda - +25'.12“
4. S. Howes – Honda - +56.'41“
5. D. Sanders – KTM - + 1h:03'.15“
6. A. Van Beveren – Honda - +1h:04'.46“
7. I. Cornejo – Hero - +1h:39'.50“
8. R. Branch – Hero - +2h:49'.15“
9. T. Mulec – KTM - +2h:57.18“
10. P. Campbell – Honda - +3h:01'.55“

Slovenac Toni Mulec se probio u top 10 ukupnog poretka i samo ga 108 km dijeli od titule u Rally2 klasi.

Nakon Mirana Stanovnika, Slovenci su dobili još jednog odličnog natjecatelja za najpoznatiji pustinjski reli. S time da ovogodišnji proboj Tonija Muleca (KTM) ka samom vrhu i nije toliko iznenađenje ako znamo da je 2023., u debiju na reliju Dakar, završio kao 24., da bi 2024. bio 15. u ukupnom poretku, a prošle godine 13.

Po svemu sudeći, ove godine će Toni Mulec još malo napredovati i probiti se u top 10. U trenutku dok ovo pišemo on drži 9. mjesto u ukupnom poretku, a ostala je još samo kratka posljednja etapa od 108 km. Tih istih 108 km Muleca dijeli i od osvajanja titule u Rally2 kategoriji, namijenjenoj vozačima koji su amateri, ili još nisu pravi profesionalci. Tu je Mulec ove godine imao itekako jake konkurente, no većina njih je u nekom trenutku pogriješila, dok je Slovenac, koji vozi za poznatu privatnu momčad BAS, cijelo vrijeme bio visoko na razini zadatka.

U toj Rally2 klasi je vjerojatno najbrži njegov timski kolega Michael Docherty, koji je i poveo, ali je na prvoj maraton etapi razbio prednji naplatak i ostao bez svih šansi. Velika prijetnja je trebao biti i poljski vozač Konrad Dabrovski, ali on je naletio na skriveni kamen već na drugoj etapi i otad vozi s ozlijeđenom šakom.

Ispalo je tako da su Mulecu najveći konkurenti postali Amerikac Preston Campbell i Portugalac Martim Ventura. Obojica su rookie vozači, ali i voze za Hondinu tvorničku momčad, a treba uzeti u obzir i da je Preston sin slavnog pustinjskog trkača Johhnyja Campbella. Uglavnom, Campbell je bio vodeći u Rally2 kategoriji nakon dana odmora, ali u drugom dijelu relija je Toni Mulec postajao sve brži. Tako je na 10. etapi bio 7. najbrži ukupno, i tu se primakao Campbellu na malo više od tri minute zaostatka, da bi već na idućoj etapi preuzeo vodstvo u Rally2 klasi.

Najbolje od sebe Mulec je dao u pretposljednjoj etapi, koju je završio kao drugi najbrži u Rally2 klasi i 6. najbrži ukupno. Time je svoju prednost u odnosu na Campbella povećao na 6 minuta i 12 sekundi. To bi Mulecu, ne dogodili se baš neki peh, trebalo biti i više nego dovoljno da zadrži vodstvo i nakon te kratke posljednje etape, u trajanju od samo 108 km, proslavi titulu prvaka u Rally2 konkurenciji.

Ovo je najneobičniji motocikli za ovogodišnji Dakar Rally. I tu ne mislimo samo na njušku u stilu mravojeda.

Ako odete na njihov blog, možda će vas začuditi što su vam iz talijanske tvrtke Tacita dva dana prije Božića odlučili zaželjeti Sretan Uskrs! I ne, ta čestitka nije lapsus, nego ju šalju zato jer oni uvijek misle jedan korak unaprijed. S time da ih ubrzo nakon Božića, a puno prije tog Uskrsa, čeka i prvi nastup na reliju Dakar. Što i ne bi bilo neobično da njihov Discanto natjecateljski motocikl nije čudan i dizajnom, a onda i tehnologijom, barem kad je Dakar Rally u pitanju.

Naime, Discanto je elektrocikl. I to napredan za svoju vrstu. U svijetu motocikala na baterije još nije sasvim normalno da je elektromotor hlađen tekućinom, a još je neobičnije da postoji mjenjač, i to s 5 stupnjeva prijenosa. Inače, to je formula koju ova tvrtka iz okolice Torina već cijelo desetljeće implementira na svojim maloserijskim električnim motociklima. Što je sve lijepo, ali kako će električni Discanto odraditi brutalne rally dionice od više stotina kilometara, tijekom koji je obično samo jedna točka za nadolijevanje goriva (ili zamjenu baterija)?

Trik je u tome što će nastupati pod egidom Mission 1000. Dakle, neće biti u glavnoj konkurenciji, nego im je plan u toj eksperimentalnoj kategoriji nastupiti na samo zadnjih 100 km svake etape. A za električni motocikl bi i to, na tako zahtjevnom terenu s velikim otporima vožnje, bio uspjeh. Nastupit će s dva motocikla; jednog će voziti iskusan Talijan Oscar Poli, a drugog Francuz Sylvain Espinasse, koji je 2016. uspio završiti Dakar Rally za upravljačem, ni manje ni više, dvotaktne KTM-ove 125-ice. Nakon ove avanture s električnim motociklom preostaje mu još samo osedlati parni stroj.

Uoči posljednje etape, Price je spao na samo 12 sekundi prednosti u odnosu na Benavidesa, koji je ono najbolje od sebe očito čuvao za sam kraj.

Nakon što se teško ozlijedio pri padu na 65. kilometru vrlo prvog brzinca i morao odustati, bilo je jasno da Sam Sunderland, britanski vozač na tvorničkom GasGasu, neće ponoviti prošlogodišnju pobjedu. Ali potom do samog kraja nije bilo jasno tko će ga naslijediti na najvišoj stepenici pobjedničkog postolja.

Posljednja etapa je obično samo stvar formalnosti, a ovaj puta to definitivno nije bio slučaj. Kevin Benavides je s tvorničkim KTM-om odlično odigrao svoje karte i uspio pobijediti na pretposljednjoj etapi, te se tako približio timskom kolegi Priceu na samo 12 sekundi uoči završnog brzinca. A i Skyler Howes je kasnio samo minutu i pol.

Na kraju je Kevin Benavides odlično odvozio i taj završni brzinac, dok je Price u začetku etape imao problema s prolaznim točkama, koje je promašivao za samo koji metar, pa se morao vraćati. Iako je Australac bio brz u drugom dijelu završne etape, ipak je kasnio 55 sekundi za Argentincem Benavidesom i tako mu je u posljednji tren prepustio vodstvo u ukupnom poretku, izgubivši naslov, za samo 43 sekunde, nakon više od 44 sati vožnje.

Ni Howes s Husqvarnom nije mogao pratiti ritam Kevina Benavidesa, tako da je brkati Amerikanac ostao ukupno treći, s 5 minuta zaostatka. Quaintinilla je u borbi za 4. mjesto, i samim time status najboljeg vozača Honde, pretekao Van Beverena na zadnjoj etapi, a šesti je na kraju bio Luciano Benavides, mlađi brat pobjednika Kevina, s drugom tvorničkom Husqvarnom.

Ove godine je, kako bi se smanjilo taktiziranje, od treće do pretposljednje etape uvedeno nagrađivanje za trojicu onih koji prvi prolaze kroz kontrolne točke na uvodnih 200 km brzinca, kako bi im se kompenziralo to što moraju odrađivati navigaciju za druge. Njima su se dodjeljivale bonus sekunde, pa iako se tako moglo dobiti i više od 5 nagradnih minuta, bonusi očito nisu dovoljno veliki, a Kevin Benavides je najbolja potvrda toga. On je svaku etapu završio među desetoricom najbržih, ali nijednom nije bio pri samom vrhu, kako idući dan ne bi trebao biti među onima koji utiru tragove ostalima i gube vrijeme na navigaciju. Izuzetak od toga je bila pretposljednja etapa, na kojoj je pobijedio, znajući da posljednjeg dana vrijede druga pravila i da se na taj brzinac kreće u obrnutom rasporedu od onog u ukupnom poretku.

Bilo je to četvrto izdanje relija Dakar u Saudijskoj Arabiji i bilo je i napeto i spektakularno. Prve dane su obilježile kamenite etape, a onda je s dolaskom na pijesak i dine bilo problema s neuobičajeno velikim količinama kiše i izrazitom jutarnjom hladnoćom. Do dana odmora su etape bile dugačke, te izuzetno zahtjevne i za ljudstvo i imovinu, pri čemu je mokri pijesak i dodatno otežavao stvar. Zadnjih nekoliko etapa je imalo bitno kraće brzinske ispite, ali su se oni zato vozili preko gotovo nepreglednih nizova pješčanih dina, u ogromnoj pustinju na jugoistoku te zemlje.

KONAČAN POREDAK:
1. Kevin Benavides (ARG) – KTM – 44h:27min:20sek
2. Toby Price (AUS) – KTM - +0:43
3. Skyler Howes (USA) – Husqvarna - +5:04
4. Pablo Quintanilla (CHI) – Honda - +19:02
5. Adrien Van Beveren (FRA) – Honda - +20:30

Zadnjeg dana 2022. u Saudijskoj Arabiji kreće novo izdanje relija Dakar, jednog od najdužih i moguće najtežih u novijoj povijesti.

Sve će započeti 31. prosinca na sjeverozapadu Saudijske Arabije, prologom uz Crveno more, da bi već 1.1. 2023. stvari postale ozbiljne, s etapom dužom od 600 km, od čega 367 km otpada na brzinski ispit. Prvih nekoliko dana će se vrzmati sjevernim dijelom Saudijske Arabije da bi 6. siječnja oštro skrenuli na jug monstruoznom dionicom od 877,69 km, pri čemu 467 km otpada na brzinski ispit.

Dan odmora je tek 9. siječnja u glavnom gradu Rijadu, odakle će se uputiti u tzv. Empty Quarter, područje potpune pustoši na samom jugoistoku zemlje. Baš tu će se 12. i 13. siječnja voziti maratonske etape, između kojih nema pomoći mehaničara i to bi se moglo pokazati prijelomnim, jer nakon toga ostaju još samo dvije etape s relativno kratkim brzincima. Oni koji 15. siječnja stignu na cilj u Dammamu prevalit će više od 8 tisuća kilometara, od čega će skoro 5 tisuća kilometara otpasti na brzinske ispite, što ovaj reli čini najdužim još od 2014. godine.

Kad su KTM i njegove filijale u pitanju, nema kadrovskih promjena za 2023. Tako prošlogodišnji pobjednik Sam Sunderland ostaje na GasGasu, zajedno sa Danielom Sandersom, kao jednim od najluđih vozača. U momčadi KTM-a su Toby Price, Matthias Walkner i Kevin Benavides, sva trojica bivši pobjednici, s time da je Kevin Benavides slavio ne tako davne 2021, ali tada je još bio vozač Honde, dok sam KTM čega pobjedu još od 2019. Talentirani Amerikanac Skyler Hawks je drugu godinu zaredom tvornički vozač Husqvarne u društvu Luciana Benavidesa, brata već spomenutog Kevina Benavidesa.

Do zanimljive promjene je došlo u momčadi Honde, gdje ostaju Amerikanac Ricky Brabec (pobjednik iz 2020.) te Čileanci Pablo Quintanilla i Jose Ignacio Cornejo, ali im se pridružuje Adrien Van Beveren, koji je tu stigao nakon što se Yamaha odlučila povući iz ovog sporta. Zbog dolaska Ven Beverena iz momčadi je ispao veteran Joan Barreda Bort, koji je prošle godine završio kao najbolje plasirani vozač Honde, osvojivši peto mjesto usprkos ozljedama. No Barreda će svejedno nastupiti, samo što će voziti za svoju momčad uz tehničku podršku Honde.

Plave boje Sherca brane Lorenzo Santolino i Rui Goncalves, dok će se u redovima Hero momčadi Joaquimu Rodriguesu pridružiti brzi Ross Branch, koji je dosad vozio tvorničku Yamahu. A ne treba sasvim zanemariti ni momčad Fantic, za koju će voziti bivši enduro prvak Alex Salvini. Već smo pisali o tome da će u Original by Motul kategoriji, u kojoj se vozači sami brinu o svom motociklu, nastupiti i TT prvak James Hillier. U istoj klasi ponovo nastupa i Slovenac Simon Marčič, a od 2009. naovamo nijedan Dakar Rally nije propustio srpski predstavnik Gabor Saghmeister, pa neće ni ovaj.

Ima li što opasnije od utrkivanja na TT Isle of Manu? Možda samo Dakar Rally, ali nije to nešto što brine Jamesa Hilliera. Muči ga samo da bi mu moglo nedostajati sna.

Traju otprilike jednako dugo, odnosno cirka dva tjedna, i otprilike jednako su smrtonosni. Zapravo, TT Isle of Man je ipak opasniji, što potvrđuje i ovogodišnje izdanje, koje je na kraju koštalo života čak 6 natjecatelja. Ne ponovilo se. No, Dakar je možda i podmukliji, jer svoje smrtonosne zamke skriva u pijesku, te je jednako opasan za one najbolje koji maksimalno jure, kao i za one koji nemaju iskustva. James Hillier će spadati u ovu drugu skupinu.

Zato mu ne nedostaje iskustva na TT Isle of Manu. Dugi niz godina je bio možda i glavna uzdanica Kawasakija, da bi za 2022. prešao na Yamahu. Prvi put je nastupio 2008. godine, a iako je pobijedio samo jednom, i to u Lightweight kategoriji, skupio je popriličan broj podija u Supersport, Superstock i Superbike kategorijama, a uz to je i čovjek sa sedmim najbržim krugom u povijesti TT-a, vozeći prosječnom brzinom od 132,414 mph, odnosno 213 km/h. Naglašavamo da je tu riječ o prosječnoj brzini. Na tim običnim cestama Isla of Mana maksimum ide debelo preko 300 km/h.

Dakle, hrabrosti mu sigurno ne nedostaje, i to će mu dobro doći na reliju Dakar, za kojeg je, kao pripremu, odvozio Andalucia Rally i Abu Dhabi Desert Challenge. Ovo potonje mu je bio i jedini kontakt s pješčanom podlogom. Možemo li svejedno očekivati neki senzacionalan rezultat, kao što je to bio slučaj s MotoGP vozačem Petruccijem, koji je ove godine odnio jednu etapnu pobjedu? Zasigurno ne, između ostalog i zbog toga što će Hillier nastupati u Original by Motul kategoriji, namijenjenoj vozačima bez podrške, koji moraju samo održavati i popravljati svoj motocikl, a sve što im treba imaju strpati u jedan metalni sanduk.

Originalna ideja bila je da Hillier ima svoj tim, ali nije mogao zatvoriti financijsku konstrukciju, tako da se na kraju odlučio za pristupačniji „sam svoj majstor“ pristup, koji je ujedno i bliži originalnom duhu ovog relija. Inače, to 45. izdanje relija Dakar se četvrti puta vozi na teritoriju Saudijske Arabije, te započinje s prologom posljednjeg dana 2022. godine, a završava 15. siječnja 2023., uz predviđenu rutu od 8.549 km, od čega bi 4.706 km trebalo otpasti na brzinske ispite.

Možda se povlače s relija Dakar, ali zato se s Ténéréom vraćaju utrkivanju do grada Dakra, kroz nastup na Africa Eco Race reliju.

Prije dva mjeseca su objavili da se povlače s relija Dakar, pravdajući se time da njihovi off-road kupci sad imaju drugačija očekivanja i traže drugačije proizvode, te da im žele omogućiti da ponovo otkriju onu avanturističku stranu relija. I u Yamahi očito nisu lagali jer su upravo objavili kako će svoj fokus preusmjeriti na Africa Eco Rally, koji je nastao kad je Dakar Rally preseljen u Južnu Ameriku, davno prije nego se skrasio u Saudijskoj Arabiji. Uz povratak Africi i korijenima Ténéréa kao i pustinjskih relija, Africa Eco Race ih je prvenstveno privukao zbog toga što na njemu mogu nastupiti s dvocilindričnim Ténéréom 700, što na reliju Dakar ne dopuštaju pravila.

S time da ovo neće biti premijera Yamahe na tom reliju. Uostalom, njihov vozač Alessandro Botturi je pobijedio na zadnja dva izdanja Africa Eco Race Rallyja, s time da je tada nastupao s natjecateljskim prototipom WR 450 Rally, a ovaj put će to učiniti za upravljačem serijskog Ténéréa 700 u nedavno predstavljenom World Raid izdanju. Na njega će ugraditi natjecateljski KYB ovjes, a iako je World Raid specifičan po tome što ima dva spremnika goriva sprijeda, za dugačke pustinjske dionice im trebaju i dodatna dva spremnika goriva u repu.

Jasno, ima tu još nešto drugih izmjena i dijelova iz Yamahinog GYTR kataloga, no u najvećoj je mjeri riječ o serijskom motociklu, a cijeli paket će dobro protresti i testirati na Tunisian Desert Challengeu koji se vozi krajem travnja. Inače, ovogodišnji Africa Eco Rally je originalno trebao krenuti 12. ožujka, ali je zbog logističkih problema vezanih uz pandemiju i zatvorene granice Maroka sve odgođeno za drugu polovicu listopada. Po novom planu, kreće se 14. i 15. listopada brodom iz Monaca, a onda se od 18. do 30. listopada vozi 12 pustinjskih etapa kroz Maroko, Mauritaniju i Senegal, skroz do grada Dakra, odnosno do famoznog jezera Lac Rose, na kojem je nekoć završavao Rally Dakar.

Uz Talijana Botturija, za momčad Yamahe će voziti i španjolski hard-enduro vozač Pol Tarres. koji se već proslavio svojim „Seeker“ video uradcima, na kojima prkosi zakonima gravitacije upravo s Yamahom Ténéré 700. Ideja je da se na temelju ovogodišnjeg iskustva za 2023. pripreme posebni aranžmani i podrška na licu mjesta za privatnike koji bi se željeli okušati na ovom pustinjskom reliju za upravljačem svojeg Ténéréa 700.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Jedini su od samog početka bez prekida imali svoju momčad na reliju Dakar. Pa zašto se sada koriste Ténéré 700 kao izgovor za povlačenje?

Cyril Neveu je 1979. pobijedio na prvom reliju Dakar uopće, s Yamahom XT 500, a ukupno su slavili devet puta, od čega je 6 pobjeda skupio Stephane Petherhansel s natjecateljskom izvedbom Super Ténéréa. Nakon toga su na početku novog tisućljeća jedini pokušali parirati KTM-u s inovativnim modelom WR 450F 2-Trac, koji je imao uključivi pogon na prednji kotač, da bi se u posljednje vrijeme natjecali s modelom WR 450 Rally, s oko vertikalne osi zakrenutim i unazad nagnutim agregatom.

Uglavnom, dok su drugi, poput primjerice Honde ili BMW-a, dolazi i odlazili, Yamaha je jedina bila službeno prisutna na sva 44 dosad održana relija Dakar. U kontekstu toga, njihova objava da se povlače s relija Dakar svakako predstavlja iznenađenje, iako se posljednjih godina osjetilo da više nisu punim srcem u tom sportu.

Uostalom, posljednji put su pobijedili pradavne 1998. godine s Peterhanselom, a na podiju nisu bili od 2014. kad je Olivier Pain bio treći. Doduše, 2018. je Adrian van Beveren bio samo nekoliko kilometara daleko od pobjede, da bi nadomak cilju pogodio skriveni kamen te se teško ozlijedio. A isti je vozač i ove godine vodio u ukupnom poretku, ali su malo pogriješili u taktici, pa je na kraju završio kao četvrti. Što je ipak puno bolji rezultat od onog iz 2021. godine, kad su sva četvorica tvorničkih vozača odustala zbog tehničkog kvara.

Pa, iako su ove godine pokazali da imaju i materijal i vozača s kojima bi možda mogli pobijediti, vjerojatno bi u cijeli projekt trebali uložiti još više novca, a ni onda ne bi bilo garancije da će u tome uspjeti. Jer Honda je već godinama na visokoj razini, a KTM nema jednu, nego tri jake tvorničke momčadi zahvaljujući filijalama GasGasa i Husqvarne.

Nezahvalnu ulogu da objavi vijest o povlačenju imao je Eric de Saynes, prvi čovjek Yamahe u Europi, te veliki zaljubljenik u reli Dakar, na kojem je i dva puta nastupio. „Naši off-road kupci sad imaju drugačija očekivanja i traže drugačije proizvode, a mi ih u tome moramo slijediti“, izjavio je De Seynes, referirajući se tu na daljnji razvoj modela Ténéré 700, koji ne udovoljava pravilima relija Dakar, ali zato omogućuje kupcima „da ponovo otkriju onu avanturističku stranu relija“.

No, ne radi se o tome da je Ténéré, čije ime je poniklo baš na reliju Dakar, sad glavni razlog što se Yamaha povukla iz tog relija. Taj popularni avanturistički motocikl više dođe kao dobra izlika da se uštede golema sredstva koja su se svake godine ulagala u reli Dakar. S time da se Yamaha ne povlači u potpunosti, nego će i dalje imati momčad u SSV kategoriji na četiri kotača, s modelom YXZ1000R. Stvar je u tome što SSV vozila predstavljaju jedan od najbrže rastućih segmenata po pitanju prodaje, dok japanski hard-enduro motocikli klase 450 tu već godinama ne spadaju. Svejedno, nadamo se da je Yamaha rekla samo „doviđenja“ reliju Dakar, ne i „zauvijek zbogom“.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com